Upravljanje učinkom je sastavni proces koji neka kompanija sprovodi kako bi uključila svoje zaposlenike (kao pojedince i kao članove grupa i timova) u unapređivanje kompanijske efektivnosti u ostvarivanju njenih misija i ciljeva.
Ovaj proces počinje u trenutku kad se utvrdi potreba za obavljanjem nekog posla i završava kad zaposleni napusti organizaciju u kojoj radi, a sastoji se u stvaranju takvog radnog okruženja u kojem će zaposleni moći i biti voljan dati od sebe najbolje što može.
Iako mnogi upravljanje učinkom koriste kao termin koji zamenjuje tradicionalni termin procena radnog učinka, savremeni HRM smešta ovaj termin u širi radni kontekst: upravljanje učinkom počinje u trenutku kad se utvrdi potreba za obavljanjem nekog posla, a završava u trenutku kad zaposleni napušta organizaciju. Tako gledano, upravljanje učinkom uključuje niz aktivnosti:
Upravljanje učinkom započinje s analizom i opisom radnog mesta. Rukovoditelj utvrđuje ključne funkcije u opisu posla i strateške ciljeve OJ iz čega onda proizlaze i ciljevi tog radnog mesta. Ono što se često propušta učiniti je definisanje standarda prihvatljivo obavljenog posla – menadžeri se uglavnom uzdaju u to da će dobro ili loše obavljen posao prepoznati kada ga vide. Dobro je standarde (po mogućnosti jasno merljive) utvrditi sa samim zaposlenim, ili ga barem s njima upoznati.