Kompetencije se definišu kao sklop intelektualnih potencijala, veština, motivacije i znanja važnih za uključivanje u društvo, zapošljavanje, za ličnu realizaciju i razvoj, a u organizacijskom kontekstu za ostvarivanje poželjnih poslovnih rezultata. Kompetencije delimo na meke veštine ('soft' kompetencije) koje su nužne za snalaženje u svakom radnom okruženju. To su najpre interpersonalne kompetencije, koje su izuzetno važne u kontekstu socijalnih interakcija, odnosno u izgradnji i održavanju kvalitetnih poslovnih i međuljudskih odnosa. Među interpersonalnim kompetencijama verovatno su najvažnije komunikacijske veštine. Ništa manje nisu važne analitičke kompetencije kandidata jer od njih značajno zavisi sposobnost kandidata u prepoznavanju i rešavanju problema, razlikovanje važnog od nevažnog i, na temelju toga definisanje prioriteta i uspešno planiranje aktivnosti i vremena. Mnogi poslodavci posebno cene kompetencije timskog rada, koje su važne za uspešnu integraciju u radnu okolinu. Za rukovodeće pozicije i uloge važne su kompetencije rukovođenja i vođstva (ledarship). Za ostvarivanje kvalitenog rukovođenja i vođstva pretpostavke su razvijene interpersonalne, analitičke i komunikacijske kompetencije a, na njih se nadograđuju veštine strateškog planiranja, koordiniranja, delegiranja, donošenja odluka, davanja jasnih povratnih informacija, motivisanje, i razvoj podređenih. Pozitivan stav i uspešno suočavanje sa stresom u stresnim situacijama vrlo je tražena karakteristika koju poslodavci žele prepoznati među potencijalnim kandidatima. Na kraju, važne su i stručne i tehničke kompetencije. One su najčešće vrlo specifične i odnose se na specifične aspekte poslovanja kojim se organizacija bavi. Ali, može se govoriti da poznavanje rada na računalu i korišćenje ICT tehnologija spada u standardne i univerzalne 'tehničke' kompetencije koju gotovo svaka osoba koja traži posao treba posedovati.
Procena kompetencije poslodavac „izračunava“ u jednostavnoj formuli:
SPOSOBNOST + VEŠTINE + ISKUSTVO (znanje) + MOTIVACIJA
Poslodavac treba proceniti može li kandidat obavljati taj posao? Poseduje li kandidat tražene veštine za taj posao? Koja znanja i iskustva ima kandidat te zna li obavljati posao bez prethodne ili dalje edukacije? I, važno je proceniti u kojoj meri je kandidat motivisan za određeni posao.
U razgovoru za posao kompetencije se mogu delimično proceniti u okviru tzv. kompetencijskog intervjua. U tom razgovoru kandidatu se ne postavljaju pitanja poput "Kako se nosite sa stresom?“, "Jeste li timski igrač?“, "Jeste li vođa?" jer na takva pitanja svako može pripremiti vrlo uverljive odgovore. U kompetencijskom intervjuu kandidat treba opisati neku konkretnu prethodnu situaciju iz vlastitog iskustva, na temelju čega se može proceniti koje kompetencije je kandidat u tim situacijama koristio.
Ulaganje u tzv. soft skills odnosno u razvoj kompetencija interpersonalne komunikacije, empatije i rešavanje interpersonalnih konflikata, uveliko će povećati izglede kandidata u procesu selekcije. Takve osobe će se lakše snalaziti u novom okruženju i jasnije će se istaknuti u "moru“ kandidata prilikom selekcijskog procesa.